gospodarska zona
prostorni plan
program ukupnog razvoja
kalendar dogadjanja
foto galerije
otocki list
otocko proljece
otocki virovi
suvara
spot suvara
turistička zajednica
početna
kontakt

OBILJEŽAVANJE 150. OBLJETNICE ROĐENJA VLČ. JOSIPA LOVRETIĆA
Srijeda, 01.07.2015.

"Rođen sam u Otoku, otranit u Komletincima, pučku školu svršio u Privlaki. . ."

 

 

U Otoku je dana 30. lipnja 2015. na rodnoj kući vlč. Josipa Lovretića otkrivena spomen-ploča njemu u čast. Prije samog čina otkrivanja spomen-plpče kratko su se nazočnima obratili gradonačelnik Grada otoka Josip Šarić , dr. Dražen Živić iz Instituta „Ivo Pilar“ i mons. dr. Luka Marijanović. Ploču su zajednički otkrili gradonačelnik Josip Šarić i mons. Luka Marijanović.
Nakon polaganja vijenca kod poprsja vlč. Josipa Lovretića uslijedilo je predstavljanje knjige „Josip Lovretić – prilozi za biografiju“ dvojice autora: Mirka Martinovića i Željka Batarila. Na promociji knjige, uz autore, govorili su i mons. Luka Marijanović, mr. Ljubica Gligorević, dr. Anica Bilić i dr. Dražen Živić. Svaki od govornika govorio je o Lovretiću s aspekta svoje struke tako da je to bila vrlo sadržajna promocija.
Točno prije sto pedeset godina, 30. lipnja 1865. u Otoku se rodio velikan hrvatske etnografije, folklorist, pisac i pjesnik, a prije svega svećenik, vlč. Josip Lovretić. Stoga Otok ove godine živi u znaku te značajne obljetnice.
Već je manifestacija „Otočko proljeće“ bila u znaku djela Josipa Lovretića; uz rođendan je otkrivena spomen-ploča, a najesen će biti održan znanstveni skup na temu „Život i djelo Josipa Lovretića“.
Vlč. Josip Lovretić, jedan od najpoznatijih svećenika tadašnje Đakovačko – srijemske nadbiskupije s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće spada u red onih pregalaca koji su dali veliki doprinos hrvatskoj kulturi, napose etnografiji i etnologiji. Zadužio je Hrvatsku kulturu, a osobito Otočane velikim etnografskim djelom Otok – narodni život i običaji. Jedan od najznačajnijih etnologa 20. stoljeća Milovan Gavazzi je rekao: „Ljepši, korisniji i trajniji spomenik jednom selu jedva da bi se moglo zamisliti.“ I doista je tako.
Već na početku Monografije Otok Lovretić piše:“ Otok je selo u okolici vinkovačkoj u Slavoniji. U tom selu sam se ja rodio, otranjen sam u Komletincima, pučku školu sam svršio u Privlaki, a gimnaziju učio u Vinkovcima. U ta četiri mista: Otoku, Komletincima, Privlaki i Vinkovcima Hrvati seljaci i žive i odivaju se skoro sasvim jednako. . .“
Poniknuo u tom narodu, s njim je živio, ušao u sve pore njegova života i zapisivao svaki njegov detalj – od rađanja do umiranja, od rada do slavlja, sve je obuhvaćeno. Plodnim radom stvorio je kapitalno djelo i, doista, spomenik Otoku kakvih je malo. Stoga je Monografija Otok postala temelj etnološke znanosti u nas.
Kao što je i sam rekao, vlč. Lovretić rođen je 30. lipnja 1865. u Otoku, pučku školu svršio u Privlaki, gimnaziju u Vinkovcima, a bogoslovske nauke nastavlja u Đakovu. Đakovo je poravnalo put njegovom književnom i etnografskom radu. Za svećenika je zaređen 1887. g. Svećenički put ga je vodio po raznim mjestima Slavonije i Srijema: Županja, Srijemska Mitrovica, Vrpolje, Đakovo gdje je bio nadstojnik biskupijske tiskare, Gradište za koje je znao reći da ga nisu voljeli od početka, ali „. . . milije mi je da su me odma bez razloga zamrzili, nego da smo se poslije budi za što skosili i zamrzili. Ovako je omraza bez razloga.“ Ali isto tako kaže: „Učio sam narod ( u Gradištu) kršćanski nauk, da su cijeli katekizam i Bibliju znali svi odgovarat u jedan glas na moja pitanja. Pjesama su znali preko dvjesto melodija.“ Dakle, u prvom redu svećenik!
O Petrovu 1920. narušena zdravlja, a ponešto i zbog majčine bolesti, odlazi u mirovinu. Sredinom prosinca iste godine s majkom odlazi u samostan „Dolorosa“ u Čardaku kod Gradačca. Narušena zdravlja provodi život uz bolesnu majku i časne sestre. Nakon majčine smrti živio je usamljenički život sve više pritisnut bolešću. O tom razdoblju kaže:“ Oslanjam se na dva štapa . . . uranim, a oko sedam sam već nemoćan pa moram leći. Kad ugrabim malo vedrine, napišem koji redak.“ Bolestan i nemoćan teško je proživio drugi svjetski rat, a tada se postupno počeo gasiti jedan izuzetno plodan život.
U Čardaku je 27. listopada 1948. g. umro Josip Lovretić, čovjek koji je svoj život posvetio slavonskom selu i seljaku, život posvećen Otoku, Privlaki, Komletincima, Vinkovcima . . .

 

 

Fotografije pogledajte OVDJE.




Povratak na prethodnu stranicu