gospodarska zona
prostorni plan
program ukupnog razvoja
kalendar dogadjanja
foto galerije
otocki list
otocko proljece
otocki virovi
suvara
spot suvara
turistička zajednica
početna
kontakt

ZAPOČELA OBNOVA ŽUPNE CRKVE U KOMLETINCIMA
Srijeda, 15.07.2009.

Obnova crkve velik je i važan događaj za svako mjesto, osobito kada je crkva tako velika, a mjesto malo kako je slučaj u Komletincima. Crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Komletincima građena je za vrijeme župnikovanja popa glagoljaša don Luke Sučića koji je najprije bio kapelan u Nijemcima. Komletinci su do 1786. godine bili filijala župe Nijemci, a od 1789. postaju samostalna župa pod vodstvom prvog župnika don Luke Sučića. Župnik Sučić doseljava se u Komletince krajem 1789. godine, ali niti je bilo župnog stana, niti crkve, osim male drvene kapele na mjestu današnjeg parka pokraj crkve u Komletincima. Tako je prva velika zadaća župnika Sučića bila započeti gradnju crkve. Gradnja je započela 1809., a dovršena 1812. godine. Narod je sam pravio ciglu i pekao je na otvorenom polju, a spomen na to dugo su bile dvije velike rupe kojih danas više nema: Apčevačka rupa prema Nijemcima i blaževačka na kraju Ulice kralja Tomislava. Komletinačka je crkva u ono vrijeme bila jedna od najvećih u okolici: dugačka je 31 metar, široka 13,50 metara, a toranj je visok 43, 25 metara. Crkva je, uz veliko slavlje, blagoslovljena 25. travnja 1812. godine. U više je navrata obnavljana i uređivana, a svaki je komletinački župnik za vrijeme svoje službe u komletinačkoj župi učinio nešto na uređenju crkve. Tako je za vrijeme župnika Šimuna Gjokića postavljena krstionica od imitacije mramora, a iste su godine, 1834. postavljeni i pokrajnji oltari. Isti je župnik postavio i dva zvona, jedno 1836. , a drugo 1841. godine.
Treći komletinački župnik Jakob Marjanović nastavio je uređivati i preuređivati crkvu: nabavio je još jedno zvono i maknuo prvu propovjedaonicu na koju se išlo iz sakristije. Četvrti župnik u Komletincima bio je Karla pl. Stručić, a službu župnika preuzima 1871. godine. Njegove su zasluge za razvoj mjesta i župe velike, a učinio je puno i za crkvu. Nabavljene su nove zastave, zvona, kaleži i lusteri. Upravo je Stručić zaslužan za unutrašnje bojadisanje crkve (1882.) i potpunu obnovu crkve izvana (1884.). Postavio je željeznu ogradu oko porte, metnuo na crkvu munjovod i 1898. podigao oltar Lurdske Gospe. Također je ostavio novac za orgulje i sat na tornju. Jedno od najprepoznatljivijih obilježja našeg sela – lipe oko crkve također su Stručićeva zasluga.
Peti komletinački župnik bio je Ivan Golubičić koji je također radio na obnovi crkve: dao je toranj prekriti limom, nabavio je četvrto, najmanje zvono, postavio sat na tornju (1909.) i završio ogradu oko crkve. Prvobitni je glavni oltar, koji je bio prenesen iz stare drvene crkve, izjela crvotočina pa je župnik Golubičić 1904. nabavio novi koji i danas stoji. Također je nabavio i kipove srca Isusova i Marijina, a 1909. postavio je i današnju propovjedaonicu.
Šesti je župnik bio Ivan Šulc koji je župu vodio od 1909. do 1913. godine. Nakon njega u Komletince dolazi sedmi župnik Stjepan Rancinger. U njegovo su vrijeme, u 1. svjetskom ratu , iz crkve odnesena sva četiri zvona, tako da su župljani sami kupili nova zvona (1923. godine): najveće zvono Bezgrešnog Začeća, zvono sv. Marka, zvono svetog Ivana i Pavla i zvono svetog Đure. Župnik Rancinger nabavio je i dva nova pokrajnja oltara sv. Marka i sv. Ivana i Pavla jer su stari oltari bili ciglom zidani i betonirani i narušavali su izgled crkve, preuredio je Božji grob pod korom i namjestio oltar presvetog Srca Isusova. Povodom tisućgodišnjice hrvatskog kraljevstva (1925.) postavljena je spomen – ploča iznad glavnog ulaza u crkvu i uređivana je crkva izvana, što se ponovilo i 1931. povodom krizme. Postavljen je i novi Božji grob te nabavljen harmonij za crkvu.
Rancingera je kratko (od 1935. do 1938.) naslijedio župnik Ferdo Gerstner koji je dao pozlatiti križ ispred crkve, popraviti sat na tornju i postaviti nova klecala u crkvi.
Nakon Gerstnera u župu, na traženje samih župljana, dolazi domaći sin Emerik Gašić koji je Komletinčanima, na žalost, najpoznatiji po svojoj tragičnoj smrti. Gašić je preuzeo župu u teško predratno vrijeme i upravljao njome tijekom Drugog svjetskog rata. Iako su to bila teška vremena u svakom pogledu, župnik je Gašić ipak puno napravio na uređenju crkve. Kako je sam zapisao u župnoj spomenici „crkva je u najgorem stanju“ i trebalo je puno toga učiniti. Tako je za vrijeme Gašićeva župnikovanja „maljana unutrašnjost crkve“, crkva je oličena izvana, pretreseno je krovište, obojana ograda i prozori i kapci na toranjskim prozorima. Obnovljeni su i oltari i nabavljeno dosta crkvenog pokućstva. Tako je 15. listopada 1939. upriličeno svečano otvorenje obnovljene crkve što se ujedno poklopilo s obilježavanjem 130. godine od početka gradnje crkve (1809.) Župnik Gašić popravljao je i drvenu konstrukciju tornja, te pozlatio jabuku s križem, a njegova je zasluga što je crkva 1946. dobila i crkvene orgulje.
Nakon tragičnog ubojstva župnika Emerika Gašića 1947. godine, u Komletince kao župnik dolazi svećenik Herbert Medić koji će u Komletincima provesti 39 godina. Na žalost, župnik Medić nije vodio župnu spomenicu te nema pisanih tragova o tome kakve je radove izvodio na crkvi, ali neki se župljani sa sigurnošću sjećaju da je promijenio kompletnu limariju na tornju. Za vrijeme tako dugog župnikovanja sigurno je obavio i niz drugih radova. Nakon što je župnik Herbert Medić umirovljen, u Komletince dolazi svećenik Ilija Martinović koji je vodio iscrpnu i detaljnu spomenicu pa je tako ostalo zapisano da je za njegovo vrijeme (od 1986. do 1998.) izvršeno niz radova: popravljeni su okrugli prozori na tornju, obijena je žbuka iznutra i izvana zbog velike vlage, postavljeni su uređaji za otklanjanje vlage i restaurirana je vrijeda ikona Arapske Gospe. Župnik Martinović župnikovao je za vrijeme Domovinskog rata te je i on morao otklanjati ratne štete: obnovljeno je krovište, promijenjeni limeni oluci, popravljena šteta od granatiranja na zidovima i vratima crkve te oličen zidani dio tornja. Crkva je osuvremenjena elektrifikacijom zvona i uvođenjem grijanja, a promijenjene su i sve električne instalacije. Svećenik Ilija Martinović iznenada umire uslijed bolesti srca, a nasljeđuje ga župnik Marko Karliček (od 1998. do 2007.) za čijeg je vremena crkva potpuno obnovljena iznutra: svi su zidovi i stropovi nanovo obojani i postavljena su nova drvena klecala.
Današnji komletinački župnik Vjekoslav Jurčić započeo je 10. lipnja 2009. godine jednu od najopsežnijih obnova crkve. Planira se temeljita i potpuna sanacija tornja i krovišta što podrazumijeva izmjenu dotrajalih drvenih dijelova, postavljanje bakrenog lima, pozlatu jabuke i križa, postavljanje gromobrana i novih prozora na tornju te novog crijepa i fasade tornja. Tako bi završila prva faza radova. U drugoj se fazi planira obiti žbuku od krova do temelja i ostaviti jednu – do dvije godine da stoji, a zatim treba kompletno ožbukati vanjske zidove i postaviti završnu fasadu. Time bi crkva bila spremna obilježiti 200 godina od izgradnje (1812.). Sredstva za obnovu crkve nikada nije bilo lako prikupiti, što svjedoče zapisi u župnoj spomenici, a to nije lako ni danas. Najveći su dio troška tijekom dvjesto godina snosili sami župljani i to ne samo financijski, već i svojim radom. Danas su u obnovi crkve angažirane dvije tvrtke. Limarske radove izvodi tvrtka Ivana Osrećkog iz Vinkovaca, a zidarske Mije Jurića iz Vrbice. Dio sredstava dala je Đakovačko – osiječka nadbiskupija, dio su prikupili sami župljani, a očekuje se i ispunjenje obećanja Grada Otoka i znatna financijska potpora.
Uz Božju pomoć i dobro zdravlje te nužne uvjete, kao što su dobre financije i spretne ruke, nadamo se da će naša ljepotica crkva do 2012. godine zasjati punim sjajem te da ćemo s ponosom obilježiti njezin dvjestoti rođendan.




Katica Novoselac




Povratak na prethodnu stranicu